Tiražni Bild donosi Klasnićeve fotografije s dijalize, uz tužan naslov: "Trebam novi bubreg za život, do tada moram čistiti krv"

Bubreg mu je transplantiran 2007. godine i već tada imao je velikih problema prilikom operacije. Njegovo tijelo odbacilo je bubreg koji je donirala majka Šima, da bi nakon nove operacije prihvatio bubreg svog oca.

Sada mu treba i treća transplantacija, ali više ne dolaze u obzir članovi obitelji zbog stvorenih antitijela. Ivanov brat Josip zbog toga je shrvan, pišu mediji. On je želio biti donor.

"Josipu je gore nego meni jer ne može pomoći. Prihvaćam stvari kakve jesu. Kada ti život visi o koncu, onda neke stvari prihvaćaš kao sudbinu", prenose mediji Ivana Klasnića koji se hrabro drži.

Takav je uvijek bio. Nakon prve operacije vratio se nogometu, zaigrao je i na Euru u Austriji i bio je najbolji strijelac hrvatske reprezentacije na turniru. Nastupao je za Werder, Nantes, Bolton, Mainz, a nakon karijere ušao je u menadžerske vode.

Tri puta tjedno ide na dijalizu

Sada ga čeka nova borba van nogometa. Treba mu donor, a možda će ga lakše pronaći u Hrvatskoj. U Njemačkoj je lista čekanja sedam godina, no u Hrvatskoj mora biri prijavljen.

"Teško je razumjeti da moram biti registriran samo u jednoj zemlji. U Hamburgu sam trenutno s obitelji i prijateljima", rekao je Ivan koji na dijalizu odlazi tri puta tjedno.

Nakon što je u medijima objavljena informacija da Ivanu Klasniću, bivšem hrvatskom nogometnom reprezentativcu, treba novi bubreg, puno se dobrih ljudi ponudilo za pomoć. Jedan od njih je i Srbin Branko Petković iz Krupnja.

– Imam 58 godina i rado bih dao bubreg Hrvatu Ivanu Klasniću, naravno ako prođem na pregledima. Znam tko je Klasnić, znam da je igrao u Njemačkoj i Engleskoj, da je bio reprezentativac Hrvatske. Meni nije bitno je li on Hrvat, Srbin, Musliman, Turčin... Bitno je da je dobar čovjek – rekao je Petković.

Pitanje je kako će Petković u Njemačku s obzirom na to da nema putovnicu.

– Prvo ću na pregled k svom liječniku. Ako sve bude u redu, tada ću razmišljati o vađenju putovnice da bih otišao u Hamburg na operaciju. Mogu živjeti s jednim bubregom – istaknuo je Lija, kako ga prijatelji zovu.

S obzirom na to da je bez posla, možda je motiv doniranja bubrega novac.

– Novac me ne zanima, samo želim pomoći čovjeku. Nogomet je uvijek bio moja velika ljubav. Igrao sam za Zvezdaru, Novi Beograd, Srem iz Jakova, Mačvu iz Šapca... Promijenio sam devet klubova u Beogradu i devet izvan Beograda. Kako sam igrao? Boli glava kako sam igrao i čudo da nisam završio u Partizanu ili Crvenoj zvezdi. Poslije igračke karijere bio sam trener Rađevca iz Krupnja – istaknuo je Petković i dodao:

– Možda će i meni danas-sutra nešto trebati, a ako Ivan bude imao potrebu da me nazove, lako će me naći.

Ivan Klasnić sada se može prijaviti i na hrvatsku transplantacijsku listu. Naime, do prije mjesec dana na tu su listu mogli samo oni koji žive u Hrvatskoj, a sada mogu svi hrvatski državljani bez obzira na to gdje trenutačno žive. Za našeg nogometaša to je prilično dobra vijest i sigurno može ubrzati cijeli proces. Naime, kod nas se prosječno na bubreg čeka godinu dana, a u Njemačkoj sedam.