Pet22102021

Last update

Back Nalazite se ovdje: Home Domaći Sport Lige Federacije Franjo Brašnić

Napretkovi "oružari"

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

U smiraj jučerašnjeg dana predsjednik NK "Napredak" iz Matića, Marijan Milo Martinović, poslao mi je dvije fotografije završnih radova klupskih prostorija.

Novi radijatori smiješe se ispod prozora čekajući da im peć na pelet isporuči toplu vodu i sve to da našim nogometašima bude što ugodnije. Gledajući slike miješaju se zadovoljstvo i zavist.

Zadovoljstvo je svaki učinjeni korak prema naprijed, a zavist je sjećanje na moje i dane mojih prethodnika. Mi, nogometaši stalno smo se žalili na hladne prostorije prepune dima, na vlažne majice, na nedovoljno tople vode, itd. itd... Naše žalbe i prigovore slušali su pokušavajući popraviti stvari ili nam jednostavno odbrusili (j....e se) oni, naši "oružari".

Nije im bilo lako nositi se s nama, a još im je bilo teže s Upravom koja redovito nije imala dovoljno sredstava za drva ili za popravak perilice rublja jer je prioritet bio nabavka opreme za nogometaše.

Prvi oružari kluba radili su u uvjetima da na igralištu nije bilo niti svlačionice, a kamoli kupanja ili strojnog pranja rublja.

Početkom šezdesetih bio je oružar Anto Živković (Dragića), koji kaže da su mreže i lopta bili u Domu kulture u vatrogasnoj prostoriji i odatle bi se nedjeljom nosili na igralište. Nogometaši su se presvlačili pod živicom ili kraj zaprežnih kola ili platona, čime su putovali na gostovanja.

Prva svlačionica izgrađena je u rujnu 1967. godine. Bio je to pomak na bolje. Igralište je košeno na način da su se na njemu napasale krave do pred utakmicu.

U sjećanju mi je ostalo kad čika Đura Jose babe Janje istjeruje krave neposredno pred početak utakmice. On je bio oružar početkom ili sredinom sedamdesetih. Oružar je bio i naš dr. Miki koji je danas fizioterapeut momčadi.

Miki nikada nije igrao nogomet. ali je u nogometu, valjda, cijeli svoj život. Početkom osamdesetih stigla je prva perilica. Dotle se pralo na ruke kod kuće oružara.

Od tada počinje problem sa sušenjem opreme. U jesen i proljeće nije bilo moguće osušiti tolike količine sportskih majica (dresova), čarapa (štucni) i kratkih hlačica (šorceva).

Izgradnjom današnjeg objekta 1983. godine započela je zlatna era nogometa u Matićima. U to vrijeme ekonom ili oružar bio je Jakob Ivić Gija, koji je svojim rukama izradio prve drvene stolove i klupu u svlačionici.

Zamijenio ga je legendarni Pero Dabić Gale i njegova žena Kaja, koji su, doslovno, do svoje smrti obnašali ovu dužnost.

U međuvremenu je i Mato Martinović Kesić radio ovaj nezahvalan i slabo plaćen posao. Svi su oni cijepali drva, ložili vatru, sušili rublje, kosili travnjak, održavali prostorije, brinuli se o svoj opremi koju smo koristili u uvjetima koji se bitno razlikuju od današnjih.

Ipak, čaj koji je pravio Gale bio je nešto najbolje što se moglo dobiti nakon napornog treninga po hladnom vremenu (pol šalice čaja od šipka i pol ruma).

Zbog svega što su napravili treba se sjetiti i tih ljudi čiji je doprinos često bio veći nego pojedinih nogometaša. Danas je oružar - nogometaš Josip Pejić Grin.

Napiši komentar

Molim upišite sva obavezna polja označena zvjezdicom (*).
Dozvoljena je uporaba HTML koda