Pon18112019

Last update

Back Nalazite se ovdje: Home Zanimljivosti Igrači Sušiću sam znao odbraniti po nekoliko penala

Sušiću sam znao odbraniti po nekoliko penala

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

Slobodan Janjuš Čobo rođen je na sarajevskoj Baščaršiji, a djetinjstvo je proveo na Grbavici.

Bio je jedan od najboljih golmana nekadašnje jugoslovenske lige. Imao je najviše desetki od svih čuvara mreže, ukupno 15. Taj podatak govori o njegovoj kvaliteti. Jedini je u historiji plavog i bordo tima koji je u dva navrata bio među stativama oba kluba. Osim sarajevskih rivala, branio je za Vojvodinu, Radnički Pirot, Olimpiju, Dinamo Zagreb i Sutjesku iz Nikšića. Čobo je ulijevao samopouzdanje svim ekipama u kojima je branio. Njegove intervencije, tvrde svjedoci, bile su bravurozne.

Možete li na početku reći kako ste uvijek bili odlični među stativama, bilo gdje da ste branili?

- Otkriću vam nešto. Kada mi je svojevremeno trener u Sarajevu bio Srboljub Markušević, pitao me je jednom u karantinu zašto ne ručam.
Penali su Sarajevo koštali trofeja

Rekao sam mu: ‘’Druže treneru, nikada ne jedem pred utakmicu’’. Onda sam izgovorio rečenicu - kada je zvijer gladna, najbolje brani. Znači, gladan sam utakmice, akcije... Isto kao tigar kada juri svoj plijen, da je sit, ne bi imao takav motiv da trči. Zbog toga sam u karijeri imao dosta nadimaka.
Je li istina da nigdje niste bili rezerva?

- Gdje god sam bio angažiran, ostali golmani su završavali na klupi za rezervne igrače. To je potvrda kvaliteta. Dođem čovjeku u njegovu avliju i sklonim ga s gola. To se desilo Vlaku, Svilaru i Budinčeviću.
Spomenuli ste Ratka Svilara. Da li ste gledali utakmicu Benfica – Manchester United, gdje je na golu portugalskog tima stajao njegov sin Mile, koji je oborio i rekord Lige prvaka star 15 godina?

- Jesam. Znam da je sada najmlađi golman koji je branio u elitnom evropskom klupskom takmičenju. Momak je odličan i podsjeća me na oca koji je bio izuzetno brz. Vidi se odmah da je genetika u pitanju. No, vidjelo se i jedno neiskustvo. Primijetio sam da sve vrijeme stoji daleko od gola. Kod pogotka je trebao biti drugačije postavljen, ali vjerujem da će izvući pouke iz pomenutog dvoboja. Također, vjerujem kako je odmah nakon meča analizirao utakmicu s ocem. Ja sam sebe analizirao poslije svakog dvoboja. Po mom sudu, igrač i golman igra jednu utakmicu tri puta. Mislim na momente prije, za vrijeme i poslije meča. Mile je mlad i treba sam sebe analizirati, greške koje vidi treba anulirati na treninzima. To je poenta rada jednog golmana. Ono što je najvažnije, ima ogroman potencijal. Ne smije ovaj gol da ga demorališe, treba dobiti dodatno samopouzdanje. Osim toga, u ovakvim utakmicama se sazrijeva.
S obzirom na to da ste branili na Koševu, jeste li primijetili da je Sarajevo zbog penala u prošloj sezoni ostalo bez kupa, ispalo je iz Evrope, a u aktuelnoj sezoni je ponovo zbog kaznenih udaraca eliminisano iz najmasovnijeg takmičenja?

- S nabrojanim sam itekako upoznat. Trener golmana Bojanu Pavloviću mora objasniti da ne smije biti na 16 metara kada je akcija na centru. Ovo govorim zbog onog gola u Moldaviji s 40 metara. Ono se ne smije desiti profesionalcu. Kada govorim o penalima, šanse su uvijek pola – pola. Golman treba prije izvođenja kaznenog udarca da odluči u koju stranu će se baciti. Zbog kaznenih udaraca, bordo tim je izgubio trofeje i novac. U tim trenucima golman treba donijeti prevagu. Penali su isključivo stvar treninga. Golmani su u rukama trenera i oni grade formu čuvara mreža.
Ibrahim Šehić dobro brani za Qarabag. Vaš komentar?

- Čudio sam se Baždareviću zašto u Estoniji nije dao šansu mladim igračima, onim koji vrebaju šansu iz drugog plana. Pogotovo što je okršaj u Tallinnu bio bez ikakvog pritiska. Da sam ja bio na njegovom mjestu, Šehić bi bio među stativama gola, a u polju bi bili igrači koji ranije nisu dobivali šansu.
PSG-ov golman je najbolji

To bi pokazalo da li ti igrači imaju reprezentativni kvalitet i da li se na njih može računati u budućnosti. Ne znam iz kog razloga Meša to nije uradio. Ipak, kao da je nedostajalo motivacije, a Miljanić i Ćiro Blažević su za mene najbolji motivatori na ovim prostorima.
Ko je za Vas trenutno najbolji golman na Starom kontinentu?

- Momak iz PSG-a - Alphonse Areola. Sjajan golman. Zapamtite to ime, to je budući najbolji golman svijeta. Branio je za sve mlađe selekcije Francuske, ima nevjerovatan potencijal. Ima brzinu, izlazi na centaršuteve na vrijeme, zatvara na vrijeme, prati igru. Ima sve što treba jednom vrhunskom golmanu.
Stariji tvrde da Vam je uzor u mladosti bio Milutin Šoškić iz Partizana. Je li to istina?

- Da, u to vrijeme zvali su me Šole. Podsjećao sam na Šoškića iz Partizana. Kao dijete njega sam najviše volio gledati. Nakon njega uživao sam posmatrati intervencije Envera Marića. Mnogi su govorili da smo ja i Mara imali sličan stil. Ipak, nikada nisam nikoga kopirao. Gradio sam svoj stil, jer kopije nikada nisu bile vrijedne. Ipak, Marića sam puno cijenio. U moje vrijeme golmani su bili malo niži, a danas su sve roboti na golu. Nogomet je postao mašinerija i biznis. Visoki golmani su većinom linijski čuvari mreže. Ako mene pitate, nije bitna visina, bitno je kako golman brani.
U sarajevskom naselju Grbavica odrasli ste zajedno sa Zdravkom Čolićem, koji je u mladosti bio i golman. Kako iz današnje perspektive gledate na dane iz tog perioda?

- Čolu sam vidio u Las Vegasu prije sedam godina. Bio je sjajan golman, mogu slobodno da kažem da je u to vrijeme bio najbolji golman u Sarajevu na male golove. To se pamti, to se ne zaboravlja.
Među četiri najbolje lige

Ti počeci kod Šumarskog fakulteta su urezani u sjećanje. Zdravko je i tada bio veliki muzički talenat. S gitarom je dolazio u park i svirao. Curice su se okupljale oko njega. On je zvijezda koja gori, a ne tamni. Sretan sam zbog njega.
Vi ste jedini u historiji koji ste po dva puta nastupali za Želju i Sarajevo. Jeste li ponosni zbog toga?

- Ponikao sam na Grbavici i volim Želju. Nikada ne bih otišao s Grbavice, ali sam morao zbog jednog čovjeka. Na treći poziv Ivice Osima vratio sam se u Dolinu ćupova. Da nije Želje, ne bi bilo ni mene. Na drugom mjestu u mom srcu je FK Sarajevo. Tu sam proveo lijepe trenutke, bio sjajno prihvaćen od navijača, to je klub iz mog grada. Bio sam na Koševu četiri godine i imali smo odličnu generaciju. Bili smo kao jedna familija, niko nas nije mogao pobijediti. Uprava je u to vrijeme željela da izgubimo na strani jer su puno novca morali davati za premije.
Pričalo se da je tada na treninzima bordo tima bilo i po dvije hiljade ljudi?

- To je istina. Uživali su u našim potezima. Paja i Pape su meni pucali slobodnjake i penale, bilo je i klađenja u večere. Nekada sam znao Safetu odbraniti četiri od pet penala, a nekada je on znao pogoditi svih pet. Pape je bio vrhunski igrač. Da je sada onakav igrač, ne znam gdje bi mu bio kraj. Igrao je nogomet u oba pravca. Vidjeli ste kako je reprezentacija BiH kiksala na Kipru, jer nije igrala u oba pravca. Čim su izašli na drugo poluvrijeme, vidio sam da nešto nije OK. Zapamtite, vodstvo od 2:0 je najopasniji rezultat. Primiš pogodak i eto ti ih ‘’za vratom’’.
Je li u ono vrijeme jugoslovenska liga bila među najboljima na Starom kontinentu?

- Među četiri najbolje sigurno. Znate da se s 28 godina moglo ići vani. Bio je koncentrisan kvalitet na jednom mjestu. Sada igrači mladi odlaze iz BiH. Da bi se napravio rezultat, jedna generacija treba nekoliko godina igrati zajedno. Treba se ugraditi i sportska kultura. Željo je u prošloj sezoni izgubio titulu jer su nakon pobjede nad Zrinjskim već počeli sa slavljem. To se nije smjelo desiti. Kada se uzme pehar, onda se slavi. Također, bh. nogomet je igrao važnu ulogu u Jugoslaviji. Tragedija je da sada nema Veleža u elitnom razredu. U Premijer ligi glavnu riječ moraju voditi Željo, Sarajevo, Zrinjski, Čelik, Borac i Sloboda. Oni moraju biti uvijek u vrhu. No, žalosna je činjenica da u BiH nema pravog stadiona.
Koji Vam je stadion u jugoslovenskoj ligi ostao u sjećanju kao najsretniji?

- Stadionu Partizana JNA i Veležov Pod Bijelim brijegom. Desetke su sijevale same od sebe. Ukupno sam imao 15 desetki, što niko osim mene nije uspio. Prvu desetku dobio sam protiv Crvene zvezde kada smo pobijedili 4:1. Zaista je bilo sjajnih utakmica koje sam branio, a u Beogradu sam briljirao. Jednom sam natjerao navijače Partizana da skandiraju moje ime Miljaniću, a to je najveća pobjeda jednog golmana. Ipak, najjača moja izvedba bila je protiv Briža. Nakon meča su mi davali oko 400 hiljada da potpišem za njih. S druge strane, nisam volio braniti u Skoplju, ali ne znam zbog čega.
Golman je bitna karika za svaki tim.

- Imaš super, dobrog, solidnog i lošeg golmana. Super golman je onaj koji u sezoni donese deset bodova. Tako je bilo u moje vrijeme, sada bih rekao 15 bodova jer pobjeda donosi tri boda. Čuvar mreže treba biti igrač utakmice, pokretač tima, donosi samopouzdanje svojim odbranama. Čovjek među stativama mora s velikom pozornošću pratiti igru svog tima. I bh. nacionalni tim ima dobrog golmana – Asmira Begovića. Čim braniš na Otoku, ne možeš biti loš. Ipak, da budemo pošteni, nije puno branio u Chelseaju i pretpostavljam da je zbog toga malo pao u formi.
Za Vas je vječiti derbi uvijek bio nešto posebno?

- To su bile specifične utakmice, uvijek u fokusu. Ipak, djeca ovog grada su bila posebno motivisana, jer igrači sa strane nisu znali šta znači taj dvoboj. Život me je odveo na Koševo i morao sam braniti protiv Želje. Tada smo se ja Sušić i Pašić najviše pitali u bordo svlačionici. Bio je veliki pritisak i davao sam više od maksimuma. I kada sam otišao iz sarajevskih klubova, bio sam pod lupom. Recimo, kada je bordo tim bio prvak 1985. godine, branio sam u Sutjesci. Čitav Nikšić je pričao kako ću timu s Koševa pustiti pogodak prilikom njihovog gostovanja. No, pobijedili smo 2:0. Pamtim da nisam spavao čitavu noć pred taj meč.
Dugogodišnje prijateljstvo s Ikom

U to vrijeme svi mlađi igrači imali su veliko poštovanje prema igračima iz prvog tima. Danas se to promijenilo.
Vi u Sarajevo dolazite pet ili šest puta godišnje?

- Gdje god da budem, dolazim u grad na Miljacki. Neko u glavni grad BiH iz Kaknja ne dođe pet ili šest puta godišnje koliko ja iz SAD-a redovno dolazim godinama. Kada sam u Sarajevu, uvijek sam s velikim prijateljem Ismetom Mehmedovićem Ikom. Naše druženje traje još od skupljanja u restoranu kod Pinje. Nakon svih ovih godina naše iskreno prijateljstvo je opstalo. Vezan sam puno za ovaj grad, za Grbavicu i svoju raju iz djetinjstva. Ja sam rođen na Baščaršiji, gdje sam živio do sedme godine, a onda su moji doselili na Grbavicu. Tu sam naučio svoje prve korake igrajući na male s rajom između paviljona.
Pamtite li kultne utakmice malog nogometa u sarajevskom FIS-u?

- To je bio poseban gušt. Bilo je uživanje igrati s rajom. Ipak, jednom sam imao nezgodan start na jednog igrača koji nije bio profesionalac i nisam više želio da se vratim na gol. Bilo me je stid. Nakon toga sam se povukao jer sam opasan na utakmicama, ali i na treninzima. Međutim, niti jedan trener nije imao problema sa mnom na terenu, ali jeste malo van terena.
Kako ste se nosili s popularnošću koju ste, bez dvojbe, imali?

- Trudio sam se da uvijek budem isti. Nisam dozvolio da me to promijeni. Velika je stvar kada igraš za Željezničar i Sarajevo i da te cijene navijači oba kluba. Najteže je uvijek bilo biti raja u ovom gradu. Ja sam imao sreću da mi je direktor u FK Sarajevo bio pokojni Svetozar Vujović. Radio sam u puno klubova, ali je taj čovjek bio broj jedan. Bio je sjajan čovjek, igrač i direktor. Koji god je igrač imao problema, on je to riješio. Evo ispričat ću vam jedan detalj. Pobijedili smo u Beogradu, mislim Crvenu zvezdu, a on je ušao u svlačionicu da nam kaže da se ne radujemo previše i da možemo slaviti kasnije u autobusu. Tako je stekao veliki autoritet kod rukovodstva Zvezde. To je samo jedan od niza detalja. Znao je čovjeka svojim potezima kupiti za sekundu.
Jeste li imali neki ritual prije utakmica?

- Kada bih dobio desetku, na narednu utakmicu bih došao u istim hlačama i majici. Nisam ništa mijenjao kada je išlo dobro, a sve bih promijenio kada bi išlo loše. Jednom sam poklonio prijatelju dres koji mi je bio drag. Nakon toga me ništa nije išlo pa sam jedno jutro rano u šest otišao da mi ga vrati kako bih vratio samopouzdanje. Pamtim da smo igrali na Grbavici protiv Dinama iz Vinkovaca. Kada sam ga vratio, sve smo utakmice pobijedili bez primljenog gola. Svaka osoba na svijetu je pomalo sujevjerna.
Kakva je budućnost bh. nogometne reprezentacije?

- Mora da dođe do radikalnih promjena. I u državnom timu i u Savezu. Za mene Baždarević nije kriv. Safet Sušić je odveo BiH u Brazil i najuspješniji je selektor, a vidjeli ste da je nekome smetao. To je jedan miran i dobar čovjek.
Kamp za golmane u Americi

Mislim da su bili stvoreni klanovi, a kada se to desi – nema rezultata. Novi selektor ako dođe mora imati veliku karizmu. A bolje je da nije s ovih prostora. Ljudi u BiH moraju znati da je Meša dobro radio u francuskoj ligi. Mi nemamo takvih trenera puno.
Posljednjih 20 godina živite u SAD-u. Nedavno ste imali neugodnost s razornim uraganom Irma?

- Kada su prije dolazile oluje, to sam jedva čekao. Bila mi je to igra i pratio sam to na TV-u. No, ova nesretna Irma nam je napravila puno problema. Bila je velika panika, nije bilo vode, prodavnice su bile prazne. Električnu energiju nismo imali sedam dana, a bio je to uragan pete kategorije. Prije udara dva dana pada kiša i natopi teren. Onda dolazi mukla tišina, imate osjećaj da hiljade tenkova ide na vas. Ne ponovilo se više.
Uskoro organizujete kamp u SAD-u. Možete li reći o čemu se radi?

U Las Vegasu ću raditi s nadarenim mladim golmanima na kampu. Pokušat ću stvoriti novu zvijezdu, a to će biti Balkan kamp. Osnovao ga je Murat Alibašić, čovjek koji je dao mladim igračima šansu da napreduju. Ima skupinu dobrih trenera. Doći će i Nedim Runda iz Sarajeva. To je jedan od najvećih i najkvalitetnijih kampova. Učestvuju djeca od 8 do 17 godina. Mislim da će biti kvalitetan i ozbiljan kamp. U SAD-u sada ima puno nogometnih klubova, popularnost rase, broj klubova raste. Stadioni su puni. Iskreno, na ulicama u Americi više vidim djece da treniraju nego ovdje kod nas. Ima jedan momak iz BiH Toni Franković. Ovdje je igrao za Sarajevo, sada ima 13 svojih timova. Pomoćnik mu je Sead Gruda iz Sarajeva i rade dobar posao.

Komentari   

0 # Elmedin 2017-12-30 00:54
Slobodan Janjus nije rodjen na sarajevskoj Bascarsiji,kao sto svojatate vec u Cevljanovicima (opcina Ilijas).
Odgovori | Odgovori s citatom | Citat

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi