Uto22102019

Last update

Back Nalazite se ovdje: Home Međunarodni Sport EU takmičenja Liga prvaka Bayern pokazao mnogo više, ali kad u dvomeču pokloniš dva gola Realu, moraš ispasti

Bayern pokazao mnogo više, ali kad u dvomeču pokloniš dva gola Realu, moraš ispasti

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

Bayern Minhen je u polufinalnom dvomeču Lige prvaka protiv Real Madrida pokazao mnogo više, baš kao i prije godinu dana u četvrtfinalnom dvomeču, ali greške su ponovo skupo plaćene.

Prošle godine krucijalne greške pravio je sudija, ove godine Bayernovi igrači. No, nemojte se prevariti pa pomisliti da je Real do trećeg uzastopnog finala Lige prvaka stigao samo zato što drugi griješe.
Bayern, dakle, jeste pokazao više, zaslužio više, ali Realov uspjeh, generalno gledano, pokazuje da ova ekipa Galacticosa spada među najbolje u historiji nogometa. A takvi i kad igraju loše, znaju pobijediti, pogotovo ako dobiju bilo kakav povjetarac u leđa.

Kad smo već spomenuli sudijske greške, neophodno je istaći da je i sinoć Cuneyt Cakir imao diskutabilne odluke, da je morao svirati penal za Bayern u prvom poluvremenu što je priznao i Marcelo, ali kada se obrati pažnja na sve situacije u kojima se čula njegova zviždaljka, kao i one situacije u kojima je jedan tim želio da se čuje, a onda se nije čula, vidjet ćemo da suđenje nije bilo usmjereno prema jednom timu, odnosno protiv drugog.

Nekad je zaista suvišno dokazivati da su sudije samo ljudi i da griješe, a ne da su osobe koje su na teren izašle s ciljem da jednoj ekipi donesu pobjedu. Istina, postoje i takvi, ali deprimirajuće je koliko se često glavni krivac traži u sudiji, odnosno sudijama.

Real Madrid nije izborio tri finala Lige prvaka, pri tome u dva slavio, na tom putu, među ostalim, nokautirao Atletico Madrid, Manchester City, Paris Saint-Germain te Juventus i Bayern Minhen po dva puta samo uz pomoć sudijskih grešaka niti uz pomoć protivničkih grešaka. Incidenti jesu mogući, može se desiti da sudija ili protivnik u određenim situacijama pogriješe i tako vam nenamjerno pomognu, ali kontinuitet koji traje tri sezone je dovoljan pokazatelj snage Realovog tima. U današnjem nogometu napraviti takvu dominaciju djeluje nestvarno, a tim koji to uspije zaslužuje ogromno poštovanje.

Ipak, svijet nije ružičast pa se ni uspjesi ne priznaju tako lako. Primjera je neizmjerno mnogo i to u svim sferama života, Real je samo jedan od njih.

Sinoćnji remi u Madridu između Reala i Bayerna (2:2) neodoljivo je podsjetio na meč iz prošle sedmice kada je Real u prvom polufinalnom okršaju slavio u Minhenu rezultatom 2:1. Zapravo, cijeli ovaj okršaj podsjetio je na prošlogodišnji dvomeč ovih timova u četvrtfinalu kada je Real u gostima slavio također s 2:1, a onda kod kuće u regularnom dijelu izgubio 2:1 da bi na produžecima slavio rezultatom 4:2.

Bayern je u ovom dvomeču bio bolja ekipa, Jupp Heynckes se mnogo bolje spremio od Zinedinea Zidanea i mnogo manje stvari je prepustio slučaju. Bayern je bio ekipa koja je imala jasan plan i cilj, a najveće prepreke koje su im se našle na putu ka finalu bile su greške koje su sami pravili te izuzetno loša efikasnost.

Heynckes je uspio posložiti Bayern iako je u oba meča imao veće probleme s povredama nego Real. Samo sinoć nije mogao računati na Robbena, Boatenga, Comana, Vidala i Neuera. Radi se tačno četiri igrača iz startne postave.

Uprkos takvim nedaćama Bayern je igrao hrabro, vrlo ofanzivno i skoro neprestano je imao minimalno pet igrača u završnici pošto bi se ofanzivcima Riberyju, Jamesu, Mulleru i Lewandowskom priključivao Tolisso, dok bi Thiago organizirao napade. Mnogo se osjetilo igranje Alabe kojeg nije bilo u prvom meču kada ga je mijenjao tragičar Rafinha. Alaba i Kimmich su sinoć pokazali da spadaju među najbolje bekove svijeta, a najbolji dokaz njihove kvalitete bio je Kimmichov gol prilikom kojeg se sjajni Bayernov bek odlično priključio napadu čime je pokazao svoj kvalitet, ali i kvalitet stručnog štaba koji je isplanirao kretnju kod prvog gola, jer onakva utrčavanja nisu rijetka za Bayernove bekove.

Nažalost po Bayern, vrhunska predstava nije bila dovoljna protiv Navasa, ostatka Reala, ali i kolosalne Ulreichove greške iz 46. minute.

Real je ponovo igrao poprilično nedređeno ako govorimo o ciljanoj ofanzivi, kontrama ili defanzivni. Ponovo je ekipa igrala onako kako im situacija dozvoli i ponovo su individualni kvaliteti Galacticosa zajedno s greškama protivnika donijeli pobjedu.

Naravno, kao što smo i ranije govorili, kod Reala također postoji plan, ali taj plan je napravljen da bi maksimizirao individualni kvalitet. Najbolji prikaz navedenog je Realov prvi gol u kojem je akcija trajala duže od 70 sekundi, a u njoj se vidi osnovna ideja Realovih napada.

Štoperi su na polovici terena, trojica centralnih veznjaka* grade igru, dok se ofanzivni vezni i napadaču nadopunjuju s njima uz mnogo kretnje po terenu. Za to vrijeme bekovi nude širinu. Real na taj način u ofanzivi izvlači maksimum iz svakog igrača, ali takav tip igre je nemoguć ako nemate vrhunske igrače kakve ima Real.

* Real u izgradnji napada igra 4-3-1-2, dok u odbrani igra 4-4-2

Bavarci su u ova dva meča uputili - računamo i blokirane udarce pošto su i oni bili izuzetno opasni u mnogo situacija - tačno 33 udarca prema golu Reala od čega je 13 udaraca išlo u okvir gola. Real je u dvomeču skupio tek 16 udaraca od čega samo sedam u okvir Bayernovog gola.

Takva statistika dovoljno govori koliko je Real defanzivno haotičan, a dvomeč protiv Bayerna nije jedini u kojem se to moglo vidjeti. Ipak, Real će igrati svoje treće uzastopno finale i u njemu tragati za trećom uzastopnom titulom prvaka Evrope za koju će se boriti protiv Liverpoola ili Rome. Pojedini mečevi su pokazali koliko je Real ranjiv, ali uspjeh koji traje već tri godine govori koliko je Real zapravo snažan.

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi