Rasprave o suđenju u hrvatskom javnom prostoru gube svaki smisao. Što god rekli i kako god formulirali stvari, s jedne strane naći će se netko tko je uvrijeđen i pravi se da ne shvaća, a s druge oni koji proračunato šute i mudro prepuštaju drugima da se za njih bore. Na neki način to je i logično, jer kada pišete istinu, to uvijek najviše boli, a i zna se da je kod mnogih osobni interes ispred općeg. Godinama upozoravamo na anomalije u hrvatskom nogometu koje nisu vidljive samo onima koji se prave slijepcima i zapravo podržavaju postojeće stanje stvari. Neki to rade jer idu linijom manjeg otpora, a drugi jer im to zapravo odgovara i štite osobni interes.

Dok je situacija u HNS-u kakva jest, teško ćemo do iskoraka

Pokušavamo biti objektivni, imati jednak aršin za sve, ponekad smo možda i preoštri, ali ključna stvar je držati se činjenica. A neoboriva je činjenica da se u hrvatskom nogometu malo toga mijenja, posebice ne na planu suđenja. Naravno, mislimo u smislu poboljšanja suđenja i općenito većem poštenju. Ponekad se napravi jedan korak unaprijed, ali ubrzo se sve vrati dva unazad. I tako u krug. Nema ozbiljnijeg pomaka, ako se nešto i mijenja, uglavnom je kozmetičke prirode. Dok je situacija kakva jest u HNS-u, ali i na razini cijele države, teško da može doći do osjetnijeg iskoraka. Hrvatski suci tvrdokorno se drže svojih postulata koji kažu da je jedino pravilo da nema pravila. Jednostavno, sudi se od prilike do prilike, konja se veže tamo gdje gazda kaže, tko god on bio. Tu očito nema pomoći. Ipak, mišljenja smo da se situacija može popraviti u relativno brzom roku angažiranjem inozemnih sudaca i sudačke komisije koja bi iz kola u kolo pratila suđenje i bilježila sve što se događa. Godinama već postaje programi i znanstvene metode putem kojih se lako može prepoznati koji su klubovi privilegirani, a koji su oštećeni. I onda se na kraju sezone sve zna i nema pitanja koja ostaju lebdjeti u zraku. Za početak mogu se dovesti samo strani suci, ne moraju suditi baš sve utakmice, već samo one najvažnije. Možda će to utjecati na domaće suce da o svemu malo razmisle. Kad shvate da će izgubiti posao, možda će početi mijenjati navike.

Nije istina da nema novca za takvo rješenje. HNS ima jako dubok džep, ali oni to ne žele platiti. Međutim, klubovi se mogu sami organizirati, imaju dovoljno velike proračune da im to ne bi bio preveliki teret. Ako ima novca za ostarjela i skupa inozemna pojačanja, ako se neki igrači plaćaju po 200 ili 300 tisuća eura godišnje, a uglavnom sjede na klupi ili tribinama, sigurno ima novca i za daleko jeftinije troškove, kao što su inozemni suci. I Hajduk, i Rijeka, i Osijek i Dinamo žale se na suđenje. U mnogim slučajevima opravdano, no poduzimaju malo toga konkretnog da promijene situaciju. Čak je i to žaljenje često mlako, uvijeno i nejasno. Konkretna rješenja postoje, već smo ih naveli. Jasno, ako se doista želi nešto mijenjati? Ponekad imamo osjećaj da neki očekuju od medija da se bore za njihove interese, da drugi podmeću leđa, a oni se elegantno izmaknu i nikome se ne zamjeraju. Tako je najlakše. Sakrivanje iza teze da treneri ili igrači nisu tu da komentiraju suđenje nego da treniraju i igraju, obična je floskula, otrcana da otrcanija ne može biti. Kad se događa nepravda prema bilo kome, nitko nema pravo, mislimo na one koji misle za sebe da su časni i pošteni, sagnuti glavu i reći „ne bum se štel mešati“. Jer, danas sam ovdje, a sutra već u drugom klubu, možda baš u tom o kojem bi sad trebao pričati.

Nemojmo zabijati glavu u pijesak

No, i takvima će jednog dana netko pokucati na vrata, okrenut će se oko sebe, ali više neće imati tko da ih brani. Uostalom, suđenje se daleko više njih tiče nego onih koji situaciju promatraju sa strane i od toga nemaju baš nikakav interes. I novinarima je puno je lakše ići linijom manjeg otpora i gledati svoja posla, zar ne? Nemojmo zabijati glavu u pijesak i praviti se da živimo u apsolutnoj demokraciji i vrhunski uređenoj državi, te da imamo isti tako uređeni nogometni savez i sudačku organizaciju, pa da može prebaciti odgovornost na nekog drugog, s uvjerenjem da će se stvari riješiti same od sebe, onako otrcano rečeno - kroz institucije. Suđenje se najviše tiče onih koji su profesionalci i koji žive od nogometa, oni bi trebali najglasnije dići glas i tražiti promjene. To je naše mišljenje, ne morate se složiti. Ako oni ne žele izaći na prvu crtu, pa što bi se za njih borili oni koji od toga nemaju nikakve koristi? Takva se poruka šalje i mnogi je jako dobro razumiju.