Pet05062020

Last update

Back Nalazite se ovdje: Home Domaći Sport Lige u susjedstvu Eduardo vs Mamić: presuda koja mijenja domaći nogomet?

Eduardo vs Mamić: presuda koja mijenja domaći nogomet?

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

Sutkinja Općinskog građanskog suda u Zagrebu Jesenka Jurić Šojat prošli je petak (17.1.) donijela nepravomoćnu presudu u sporu kojeg je nogometaš Eduardo da Silva pokrenuo protiv Zdravka Mamića i njegova sina Maria Mamića, zbog nelegalnih ugovora i ovrhe.

Portal nogometplus.net jedini donosi kompletnu nepravomoćnu presudu koja bi mogla značajno promijeniti hrvatski nogomet, ali i ugroziti moć jednog od najutjecajnijih ljudi u njemu.

Prema nepravomoćnoj presudi ništavni su svi ugovore koje su potpisali Eduardo i Mamići, te je stavljena van snage ovrha koju je Zdravko pokrenuo zbog prisilne naplate dugova. Pravna borba se sada nastavlja na Županijskom sudu u Zagrebu, gdje je Mamić najavio žalbu.

Iz presude koju možete preuzeti s našeg portala vidljivo je da su potpisali pet ugovora: dva su potpisana na Eduardov 18. rođendan 2001. (Ugovor o ulaganju i Ugovor o posredovanju i zastupanju), gdje se uređuju odnosi Eduarda i njegovih pokrovitelja Zdravka Mamića i Helia Augusta Suzana (brazilski menadžer i osoba koja je Eduarda dovela u Zagreb), treći 2004. Ugovor o međusobnim pravima i obvezama kojim Zdravko isplaćuje Helia i ostaje jedini Eduardov "vlasnik", te četvrti Ugovor o ustupanja, koji je potpisan 2007., kojim sva prava s Eduarda prebacuje na sina Marija. Iste godine potpisan je i ugovor o zastupanju između Marija i Eduarda koji je napravljen po FIFA-inm pravilnicima i prijavljen u HNS. 2004. godine potpisali su i javnobilježničku potvrdu o ovršnosti koju je Zdravko i pokrenuo 2011. kada je blokirao račune i imovinu hrvatskog reprezentativca.

Radi lakšeg snalaženja, evo popisa navedenih ugovora i kratkog opisa najvažnijih stavki:

Što je Eduardo tražio:

Poništenje svih ugovora i stavljanje van snage ovršne isprave s kojom mu je Mamić blokirao imovinu 2011.


Zašto:

Ugovori koji su potpisani su dulji od maksimalno 4 godine koliko je propisivala FIFA.
Prema FIFA-i naknada posredniku može biti samo na osnovnu plaću, ne i na premije i nagrade.
Naknada od 25% tj. 20% je zelenaška. Prema FIFA pravilniku trebala bi biti 6%.
Zelenaška je i stoga što je potpisana u vrijeme kad je Eduardo bio slabijih primanja i socijalno neosiguran, pa smatra da je ovakvim ugovorom ucjenjen.
Mamić je bio u izvršnom odboru Dinama i prema FIFA-inom pravilniku nije smio biti posrednik, niti poptisati ovakav ugovor.
Ugovori nisu licencirani od strane HNS-a (oni iz 2001. nemaju ni datum).
Kako je obveza Eduarda prema Mamiću prestala 2005. (kad je isteklo četiri godine maksimalnog trajanja po FIFA-i) smatra ništavnim i ugovor sa Marijom Mamićem, jer se dotadašnji ugovori nisu mogli prenjeti.
Zbog svega navedenog ni ovrha koja je još na snazi nije valjana.

Čime se Mamić branio:

Na ugovore se ne mogu primijeniti FIFA pravilnici, jer su oni građanskopravne prirode.
U vrijeme potpisa nije postojao FIFA Pravilnik o posredovanju za igrače.
Ovrha je bila nužna, jer mu Eduardo nije NIŠTA isplatio za vrijeme karijere (Eduardo je u svom svjedočenju naveo iznose od oko 124.000 eura i 60.000 funti od Arsenala godišnje).
Tužba nije kompletna, jer nije tužen i Eduardov brazilski menadžer Helio.

Ostali svjedoci:

Javna bilježnica Milka Čergar je, uglavnom, govorila da se ne sjeća detalja. Sud je njezino svjedočenje ocijenio nevjerodostojnim
Brazilski menadžer Helio Augusto Suzano je priznao dio isplata od Mamića i prestanku njegovog utjecaja, te je potvrdio da su provizije koje su dogovarali „nešto iznad FIFAinih pravila, ali da su to bili priovatni ugovori koji nemaju veze s FIFA-om“

Što je sud dosudio i zašto:


Sutkinja u svom obrazloženju presude navodi da vjeruje Eduardu koji kaže da je plaćao provizije, dok je svjedočenje Zdravka Mamića u kojem tvrdi da nije dobio niti lipe od Eduarda ocjenila kao nevjerodostojnim, jer nije „logično, niti životno uvjerljivo" da Eduardo, kao profesionalni nogometaš Dinama, godinama nije ispunjavao svoje ugovorne obveze.
Ocjena suda je da potpisani ugovori predstavljaju ugovore sportskog prava i da se na njih primjenjuju propisi FIFA-e i, stoga, ih je proglasila ništavnim po nekoliko točaka:
Zdravko je bio klupski dužnosnik s pravom zastupanja Dinama i nije smio zastupati nogometaša
Ugovor o posredovanju može trajati samo 2 godine
Naknada posredniku je 5%
Kad se ugovor prenosio na Marija on je već bio nevažeći
Također, i s aspekta građanskog prava sud je ocijenio ugovore ništavnim, jer vjeruju da je prekršena odredba Zakona o obveznim odnosima koji situaciju, kada se netko okoristi stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem (što su svi posvjedočili da je s Eduardom slučaj) za ostvarivanje nerazmjerne koristi od onoga što je uobičajeno (25% tj. 20% na kompletan iznos zarade je sud ocijenio zelenaškim provizijama)
Sama ovrha je ništavna jer nije poštivana zakonska procedura: naime, javni bilježnik prije pokretanja ovrhe treba prvo utvrditi opseg i visinu tražbine – što javna bilježnica nije napravila. Dapače, sud smatra da je, iako je 20% navedeno, stvarno neutvrdiv točan iznos tražbine te se takav ugovor uopće nije smio solemizirati, a kamoliupotpuniti s potvrdom o ovršnosti. Prema Zakonu ovršni iznos koji nije limitiran nekim okvirnim iznosom, naglašavaju, nije zakonit.

Napiši komentar

Molim upišite sva obavezna polja označena zvjezdicom (*).
Dozvoljena je uporaba HTML koda